Za svaku bolest raste biljka - DUNJA

Dunja potječe iz jugozapadne Azije, odnosno iz Perzije i Anadolije, a samoniklu je nalazimo i u srednjoj Europi. Poznata je pod nazivom "sidonijska kruška". Ova namirnica bila je popularna kod starih Grka, koji su je pripremali tako da da bi je izdubili, napunili medom, stavili u pleh i ispekli, a u grčkoj mitologiji simbolizirala je ljubav i sreću. Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunja iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. Ljekoviti su plodovi, listovi i sjeme. Sluz dunjina sjemena priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, opekotina i kao sredstvo kojim se natope oblozi kod upaljenih očiju i otvorene, ispucale kože. Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja je veoma dobra kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika i dišnih puteva. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja koja, također, ublažava i prolive. Plod dunje izvrsno je sredstvo za liječenje anemije. Sok od dunja, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla. Dunje se ne mogu konzumirati sirove, već kuhane ili pečene. Koriste se za pripremu kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Inače, riječ marmelada potječe od portugalske riječi za dunju - marmelo. Dunje se dobro slažu s pečenim mesom, piletinom, patkom, junetinom ili mesom divljači, a posebno ako se meso peče zajedno s dunjama ili se već pečeno meso poslužuje s umakom od dunja. Sadrži: proteine, masti, ugljikohidrate, dijetalna vlakna, bakar, taninske tvari, vitamin c, beta karoten, pektin.