Upoznajte Tibetansku gljivu (Kefir)

Kefir (na tur. "köpürmek" = "pjeniti se") je gusti tečni mliječni napitak koji se sastoji od ugljične kiseline i etil alkohola i koji potiče sa Kavkaza. Također postoji kefir sa vodom koji za vrenje koristi šećer.
Mliječni kefir nastaje tako što se u kravlje, ovčije ili kozje mlijeko stave grumenčići kefira, simbioze od bakterija mliječne kiseline, streptokoka, mikrokoka i gljivica i tako ostave jedan do dva dana. Pri tome se mlijeko fermentira. Optimalna temperatura je od 10 °C do 25 °C. Sadržaj alkohola može varirati od 0,2 do maksimalno 2 promila. Masti i proteini odgovaraju sastavu mlijeka koje se koristi. Takav kremasti napitak ima kiselkast ukus.Grumenčići kefira, "gljive", mogu narasti kao orah ali nije neobično da budu veliki i kao šaka, gumene su konzistencije i sastoje se od proteina, masti i polisaharida koje proizvode različite bakterije.
Ti grumenčići se razmnožavaju vremenom i udvostruče masu za 14 dana. Suvišni grumenčići kefira se mogu osušeni ili zamrznuti sačuvati i dati nekom drugom. Grumenčići kefira ne smiju dugo stajati u dodiru sa metalima, ali nije problem ako se promiješa sa kašikom od plemenitog čelika.Za industrijski proizveden kefir se obično ne koriste "gljivice" nego hmelj i specijalno odabrane kulture bakterija koje ne odgovaraju kompleksnoj mikroflori prirodnog kefira, da bi tako dobijeni napitak zadržao isti ukus. Drugi razlog zašto se ne koriste prirodne "gljivice" kefira je što se pri skladištenju oslobađa ugljični dioksid što može izazvati eksploziju u pakovanju. Tradicionalni kefir sadrži mikrofloru koja se prilagođava sredini, na primjer mijenja se sa godišnjim dobima.

Sastav mliječnog kefira:
Mikroorganizmi:
- mliječna kiselina i gljivice
Sastojci nastali vrenjem: 
- ugljična kiselina i etil alkohol
Hranjivi sastojci: 
- proteini i polisaharidi
Vitamini: 
- vitamin A, vitamin B1, vitamin B2, vitamin B6,vitamin B12, vitamin D, niacin
Minerali: 
- kalcij, željezo, jod
- voda

Gljivu su uzgajali tibetanski monasi. Ima navedena ljekovita svojstva:

- regulira izmjenu obrambenih tvari u organizmu.
- liječi bolesti srca, udara i razgrađuje kolesterol u žilama.
- liječi gušteraču, jetru i slezenu.
- liječi žuč, čisti žučne kanale, dvanaesterac i otapa žučne kamence.
- liječi želudac i crijeva, dvanaesternik i otapa žučne kamence.
- gljiva stvara antibiotik i liječi upalna mjesta u organizmu.
- regulira krvni tlak.
- liječi oboljele bubrege i kontrolira bubrežne potove.
- otklanja, odnosno koči razvitak novih metastaza.
- regulira mlitavost i umornost koji su prouzročeni stresovima.

PRIPREMA ZA JEDNU OSOBU:
Dvije žlice gljiva preliti sa Ľ litre (2 i pol deci) nekuhanog mlijeka. Poslije 24 sata propasirati preko plastičnog cjedila pomoću drvene ili plastične žlice. Tako procijeđeno mlijeko je gotovo za piti. Gljivu, preostalu na plastičnoj mrežici cjedila treba dobro isprati u tekućoj hladnoj vodi i spremiti u čistu staklenku (npr. od kiselih krastavaca, cikle itd.). Staklenu posudu sa mlijekom držati po strani u kuhinji na sobnoj temperaturi. Ne na stolu, ne smije se tresti.

Obrađeno mlijeko piti 20 dana, uvijek navečer prije spavanja. Poslije 20 dana kure učiniti pauzu od 10 dana (može se piti bez pauza). Tako treba ponavljati nekoliko puta, tako dugo dok ne primjetite poboljšanje i steknete samopouzdanje. Znajte da gljiva ukoliko se ne prelijeva mlijekom postaje crna i nakon 24 sata gubi moć stvaranja ljekovitih svojstava.
Dakle u pauzi svakih 10 dana, gljivi opet treba svaki dan davati mlijeko koje se isto cijedi, a ako nema tko piti, baca se.
Zdrava gljiva se udvostručuje (razmnožava) svakih 17 dana. Može se prepoloviti i nekome dati.

Gljivu je donio jedan profesor. Radio je u Indiji i tamo obolio od raka jetre. Liječili su ga ovim postupkom tamošnji MONASI i ozdravio je. Kući je došao ozdravljen. Pri povratku dobio je komadić gljive i tako se proširila po Europi