Kako uzgojiti kvalitetnu SALATU

Ako imamo kakvo spremište ili podrum, zelene salate iz vrta možemo imati cijele godine. Tu se, doduše, ne radi samo o salati u užem smislu nego i o srodnim vrstama, matovilcu, endiviji, radiču i matovilcu.

Salatu možemo sijati u različito doba. Zimsku salatu sijemo na početku rujna, a presađujemo u polovini listopada na razmak 3 0 x 20 cm. Prije sadnje treba pognojiti kompleksnim mineralnim gnojivom 10 : 10 : 10 NPK ili sličnom kombinacijom. Za taj način uzgoja najprikladnije su sorte Nansen i Rjavka.
Sorta Nansen je ranija, pa stiže za berbu već na koncu travnja i na početku svibnja, a Rjavka u drugoj polovici svibnja. Proljetne salate uzgajamo iz presadnica iz zaštićenog prostora.
Sorte iz grupe maslenki sade se već na koncu ožujka, a kristaike u polovini travnja. Maslenke imaju sitnije glavice, pa se sade na razmak 20 x 20 cm. Stižu za potrošnju na koncu svibnja.
Kristalke se sade na razmak 30 x 30 cm, a stižu za berbu na koncu lipnja i u srpnju. Zagrebačku ljetnu kristalku i rimsku salatu možemo sijati na stalno mjesto u svibnju i lipnju, samo ako ćemo ju obilno i često zalijevati. Tada će stići za berbu u kolovozu i rujnu.
MATOVILAC sijemo u prvoj polovici rujna na dobro priređenu gredicu. Obično se sije omaške 1g na 1 m2 i grabljicama plitko zagrebe. Matovilac nikne za dva do tri tjedna, pa ako je lijepa jesen, do zime razvije malu rozetu. Ako nema smrzavice, može se trošiti cijele zime, sve do proljeća. Potkraj zime dobro je malo prignojiti KAN-om 20-30g na 1 m2.
ENDIVIJA je prikladnija za jesensku potrošnju, jer je manje osjetljiva kad nastupi kišno razdoblje, pa se može trošiti sve do zime. Sije se na gredicu u polovici lipnja, presađuje na koncu srpnja na razmak 30 x 30 cm, a stiže za berbu u listopadu.
Endivija se može spremiti u podrum, i to tako da se izvade cijele biljke s korijenom, uklone oštećeni listovi i trapi u vlažan pijesak jedna do druge. Pri spremanju, endivija mora biti potpuno suha. Tako se može držati sve do siječnja.
RADIČ je također zimska i rana proljetna salata. Sije se na stalno mjesto u prvoj polovici srpnja na razmak 30 cm red od reda i 1 -3 cm sjemenka od sjemenke. Kad su listovi veliki oko 10 cm, prorjeđuje se na oko 20 cm, a listovi se mogu trošiti kao ljetna salata (VIII mjesec).
Lisnati radiči, kao zeleni cukerin ili crveni treviški, do jeseni razviju rahlu glavicu koja je dobra za upotrebu tek poslije prvog mraza. Ima gorkast okus, kao i endivija. Ako se u jesen reže tako da iznad vegetacijskog vrha ostane još 1 -2 cm lišća, u proljeće, čim vrijeme malo otopli, radič će ponovo potjerati, pa ćemo imati još jednu berbu, i to prije zimske salate.
Radič Witlof uzgaja se za pospješivanje preko zime. Uzgaja se kao i lisnati radič, a na jesen se korijen izvadi, odreže lišće i spremi u trap ili podrum. Pospješuje se korijenje debljine najmanje 3 cm. Složi se u sandučić obložen folijom u vlažan pijesak i drži na temperaturi od 15 do 18° C. Za dva do tri tjedna potjerat će pup i razviti izduženu glavicu nježnog, krhkog lišća, koje je odlično za zimsku salatu. Izvor:savjetnica.com