BIJELA lipa - korist u svakom dijelu biljke
Bijela lipa je listopadno drvo sa širokom i gusto razgranatom krošnjom, visoko do 25 metara. Listovi su sitni, srcoliko-okrugli, zašiljenog vrha, po obodu testerasti, na naličju svjetliji.
Cvjeta u junu, najkasnije od svih naših lipa. Pojedinačno raste u mješovitim šumama i do 1.200 m nadmorske visine, a česta je i u drvoredima i parkovima kao ukrasna vrsta.
Crna lipa je, kao i bijela, visoko listopadno drvo. Za razliku od bijele, listovi su krupniji i tanji. Cvjeta početkom juna, oko 14 dana prije bijele, kasne lipe. U prirodi je češća od bijele lipe.
Kada se bere
Lipu treba brati čim počne da cvjeta, kad su dvije trećine cvjetova rascvjetale. Precvjetala lipa nema nikakve vrijednosti. Cvast treba brati zajedno s priperkom, jer se vrlo rijetko traži bez priperka. Treba brati po suhom i lijepom vremenu. Lipov cvijet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sladunjavog i pomalo oporog.
Sastav
U lipovom cvijetu ima sluzi, tanina, etarskog ulja, heterozida, šećera, gume, voska, žute boje, manitola i tartarata. U svježem cvijetu ima etarskog ulja, nosilac mirisa lipovog ulja je seskviterpenski alkohol farnezol. U osušenom cvijetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe. Lipov list također sadrži sluz i ostale sastojke koji se nalaze u cvijetu, pa se za nuždu mogu upotrijebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvijetu i u listu ima vitamina C. Potpuno mlad, tek otvoren list može koristiti kao povrće.
Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugalj velike absorptivne moći. U lipovom sjemenu ima masnog ulja sličnog maslinovom. U fitoterapiji se kao biljna ljekovita sirovina upotrebljavaju osušene žuto-zelene cvasti. Cvjetovi drugih, ukrasnih vrsta lipe manje su prijatnog ukusa i mirisa i smatraju se falsifikatima.
Ljekovitost
Za lijek se beru cvjetovi u vrijeme kada se otvore i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, najbolje na tavanu. Cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i prijatan miris. Cvast lipe se tradicionalno koristi kod prehlada, gripa i drugih infektivnih oboljenja disajnih puteva praćenih groznicom, gdje je poželjno pojačano znojenje. Čest je sastojak čajnih mješavina za ublažavanje kašlja, za znojenje i za grgoljenje. Ekstrakti lipe su sastojci nekih fitopreparata koji se preporučuju za smirivanje suhog kašlja, za umirenje i kod tegoba urinarnog trakta. U narodnoj medicini se lipa koristi i kao prijatan napitak, za poboljšanje izlučivanja mokraće iz organizma, kao blago sredstvo protiv grčeva i za umirenje. Koristi se i za izradu kozmetičkih preparata.
Djelovanje lipe
Lipa je poznata po svom dijaforetičnom, diuretičnom i spazmolitičnom dejstvu. Također, ima podataka da djeluje holeretično, da snižava krvni pritisak i da djeluje antiinflamatorno. Ova dejstva vezuju se za prisustvo flavonoidnih heterozida. Zbog visokog sadržaja sluzi, koja oblaže sluzokožu disajnih organa i sprječava nadražaj na tusigene zone, cvast lipe se često koristi i za umirenje intenzivnog kašlja. Eksperimentalno je potvrđeno i antimikrobno dejstvo njenih vodenih i etanolnih ekstrakata, kao i sedativni i anksiolitički efekat.
Hemijski sastav
Cvijet lipe sadrži jedan odsto kompleksa flavonoidnih heterozida u kome dominiraju heterozidi kvercetina i kemferola (rutin, kvercitrin, hiperozid, tilirozid, astragalin), preko tri odsto heterozida kafene, p-kumarne i hlorogenske kiseline, 10 odsto sluzi, dva odsto tanina i leukoantocijanidina. Prijatan miris potiče od male količine etarskog ulja (0,02%).
Način upotrebe
Jednu do dvije kafene kašičice osušenog cvijeta preliti šoljom ključale vode, poklopiti i poslije 5-10 minuta procijediti. Piti više puta dnevno po šolju što toplijeg čaja.
Izvor:poljoprivreda.ba
Cvjeta u junu, najkasnije od svih naših lipa. Pojedinačno raste u mješovitim šumama i do 1.200 m nadmorske visine, a česta je i u drvoredima i parkovima kao ukrasna vrsta.Crna lipa je, kao i bijela, visoko listopadno drvo. Za razliku od bijele, listovi su krupniji i tanji. Cvjeta početkom juna, oko 14 dana prije bijele, kasne lipe. U prirodi je češća od bijele lipe.
Kada se bere
Lipu treba brati čim počne da cvjeta, kad su dvije trećine cvjetova rascvjetale. Precvjetala lipa nema nikakve vrijednosti. Cvast treba brati zajedno s priperkom, jer se vrlo rijetko traži bez priperka. Treba brati po suhom i lijepom vremenu. Lipov cvijet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sladunjavog i pomalo oporog.
Sastav
U lipovom cvijetu ima sluzi, tanina, etarskog ulja, heterozida, šećera, gume, voska, žute boje, manitola i tartarata. U svježem cvijetu ima etarskog ulja, nosilac mirisa lipovog ulja je seskviterpenski alkohol farnezol. U osušenom cvijetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe. Lipov list također sadrži sluz i ostale sastojke koji se nalaze u cvijetu, pa se za nuždu mogu upotrijebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvijetu i u listu ima vitamina C. Potpuno mlad, tek otvoren list može koristiti kao povrće.
Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugalj velike absorptivne moći. U lipovom sjemenu ima masnog ulja sličnog maslinovom. U fitoterapiji se kao biljna ljekovita sirovina upotrebljavaju osušene žuto-zelene cvasti. Cvjetovi drugih, ukrasnih vrsta lipe manje su prijatnog ukusa i mirisa i smatraju se falsifikatima.Ljekovitost
Za lijek se beru cvjetovi u vrijeme kada se otvore i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, najbolje na tavanu. Cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i prijatan miris. Cvast lipe se tradicionalno koristi kod prehlada, gripa i drugih infektivnih oboljenja disajnih puteva praćenih groznicom, gdje je poželjno pojačano znojenje. Čest je sastojak čajnih mješavina za ublažavanje kašlja, za znojenje i za grgoljenje. Ekstrakti lipe su sastojci nekih fitopreparata koji se preporučuju za smirivanje suhog kašlja, za umirenje i kod tegoba urinarnog trakta. U narodnoj medicini se lipa koristi i kao prijatan napitak, za poboljšanje izlučivanja mokraće iz organizma, kao blago sredstvo protiv grčeva i za umirenje. Koristi se i za izradu kozmetičkih preparata.
Djelovanje lipeLipa je poznata po svom dijaforetičnom, diuretičnom i spazmolitičnom dejstvu. Također, ima podataka da djeluje holeretično, da snižava krvni pritisak i da djeluje antiinflamatorno. Ova dejstva vezuju se za prisustvo flavonoidnih heterozida. Zbog visokog sadržaja sluzi, koja oblaže sluzokožu disajnih organa i sprječava nadražaj na tusigene zone, cvast lipe se često koristi i za umirenje intenzivnog kašlja. Eksperimentalno je potvrđeno i antimikrobno dejstvo njenih vodenih i etanolnih ekstrakata, kao i sedativni i anksiolitički efekat.
Hemijski sastav
Cvijet lipe sadrži jedan odsto kompleksa flavonoidnih heterozida u kome dominiraju heterozidi kvercetina i kemferola (rutin, kvercitrin, hiperozid, tilirozid, astragalin), preko tri odsto heterozida kafene, p-kumarne i hlorogenske kiseline, 10 odsto sluzi, dva odsto tanina i leukoantocijanidina. Prijatan miris potiče od male količine etarskog ulja (0,02%).
Način upotrebe
Jednu do dvije kafene kašičice osušenog cvijeta preliti šoljom ključale vode, poklopiti i poslije 5-10 minuta procijediti. Piti više puta dnevno po šolju što toplijeg čaja.
Izvor:poljoprivreda.ba
