Crna ribizla

Kao ogrozd i crvena ribizla i crna ribizla pripada familiji Saxifragaceae.

Divlja crna ribizla raste kao žbun koji može da dostigne visinu i do 2 m, ali u većini evropskih zemalja gotovo da je više nema. U baštama se gaji, ali na žalost još uvijek nedovoljno.

NAČIN DJELOVANjA

Crna ribizla je veoma bogata vitaminom C. Na kilogram mase njeni plodovi sadrže 1600-2000 mg vitamina C. Zato je ona velika konkurencija poznatim plodovima bogatim vitaminom C kao što su limun, mandarina, šipak, oskoruša, drenjina, dunja, paprika, kopriva, peršun i zeleni kupus.

Pored vitamina C ona sadrži i druge materije koje se po svom djelovanju slične vitaminu C, i kojima se pripisuje preventivno dejstvo protiv infekcija i začepljenja krvnih sudova.

Sadržaj nijacina u crnoj ribizli (amid nikotinske kiseline) iznosi oko 0,3 mg. Ako se uobičajenom ishranom ne unosi dovoljno nijacina, nastupiće poremaćaji u radu organa za varenje, zatim u nervnom sistemu i na koži. Bolest je poznata pod imenom pelagra. Stanja slična pelagri javljaju se kod mnogih pacijenata čak i u razvijenim zemljama Evrope.

Potrebna dnevna količina nijacina za muškarce iznosi oko 13 do 16 mg, a za žene 10 do 12 mg. Normalnim djelovanjem crijevnih bakterija (što je danas veoma rijetko!) jedan dio ovih potreba može se pokriti bakterijskom sintezom u crijevima. Potreba je ustvari manja, kada se ishranom unese najmanje 200 mg aminokiseline triptofan. U tom slučaju potrebe organizma iznose 6 do 7 mg dnevno. Zato su crvena i crna ribizla izvanredne namirnice, jer predstavljaju bogat prirodni izvor nijacina. To naročito važi za sok od crne ribizle.

Sadržaj kalijuma u crnoj ribizli prilično je visok i iznosi 341 mg na 100 g svježe materije. Kalijum je neophodna mineralna materija prisutna u svim ćelijama, a naročito u ćelijama mišića i živcima. Njegovo djelovanje naročito se osjeća kada u organizmu nedostaje natrijuma.

U želji da postigne povoljan odnos kalijum natrijum, dr Gerson u svojoj dijeti protiv rada dozvolio je od svih vrsta bobičastog voća samo crvenu ribizlu. To je učinio zbog toga što se njome postiže najviši stepen prisutnosti kalijuma. Međutim, postoji mišljenje da bi crnoj ribizli u ovom slučaju trebalo dati prednost zbog većeg sadržaja kalijuma.

Kada govorimo o korisnosti plodova crne i crvene ribizle treba obratiti pažnju i na visoki sadržaj voćne kiseline (naročito limunske kiseline), koja kod crvene ribizle za 28% premašuje sve vrste voća i povrća.

Voćne kiseline iz prirodnih sokova ne pospješuju rad samo organa za varenje, već i cjelokupnog organizma. One nadražuju žlijezde za varenje, štite vitamin C od oksidacije i suzbijaju bakterije uzročnike raznih bolesti. Neke voćne kiseline kao što su limunska i jabučna, zbog biohemijske srodnosti biljaka, životinja i čovjeka, veoma blagotvorno djeluju na čovjeka na njegov sistem razmijene materija. U razmijeni materija voćne kiseline ni u kom slučaju ne povećavaju kiselost, što doprinosi opštoj ravnoteži u čovjekovom organizmu, poboljšanom stanju njegovog zdravlja i povećanoj radnoj sposobnosti!

U priči o crnoj ribizli treba spomenuti sadržaj tanina i crno bojenu materiju kojoj pripada slično djelovanje kao crveno bojenoj materiji (formentilu) i plavoj borovnici. Kako sadržaj tanina, tako i sadržaj ove bojene materije predstavljaju dobro sredstvo za zaustavljanje proliva.

Lišće crne ribizle, zbog bogatog sadržaja eteričnog ulja, podstiče rad bubrega pa je izlučivanje vode i otpadnih materija iz procesa metabolizma mnogo brže.

PRAKTIČAN PRIMJER

Kao sredstvo protiv proliva - Više puta dnevno uzima se po 1 čaša soka od crnih ribizli (nezaslađeni, domaći) kao jedina hrana. Kod pojave sklonosti ka prolivima (stanje dispeptičnog vrijenja) primjenjuje se sok kao napitak koji se upotrebljava uz obroke.

Kao sredstvo predohrane i odbrane od prehlada - Kod prehlade i početnih znakova gripa sok od crne ribizle upotrebljava se kao topli napitak, a kod svih grozničavih oboljenja kao hladan osvježavajući napitak.

Kao tonik - Kod rekonvalescenata apetit se poboljšava prisustvom voćnih kiselina u soku ovog korisnog ploda: 3 puta dnevno po 1/2 čaše prije jela. Kod oboljenja kao što su giht, reuma, dijabetes, gojaznost uzima se kao napitak uz obroke.

Kao izvor vitamina – Kod stanja izazvanih nedostatkom vitamina C i stanjima sličnim pelagri.

Kao antireumatično sredstvo – Kod svih oblika reumatskih i gihtnih oboljenja, uzima se 1-2 puta dnevno čaj od lišća, a sok više puta u toku dana.