LJILJAN - Spektar ljepote

Većina ljiljana izvrsni su kao rezano cvijeće, jer svaki cvijet često izdrži u vazi i više od osam dana.

Rod Lilium sadrži otprilike sto vrsta lukovičastih trajnica koje su većinom otporne na hladnoću, a koje samoniklo rastu uglavnom u šumama i šiprazima umjerenoga podneblja Europe, Azije i Sj. Amerike. Ne vole suha i vruća područja pa ih uglavnom nalazimo u blizini grmova ili biljaka koje bacaju sjenu na njihovo korjenje i održavaju lukovice u hladu s dovoljno vlage.

Osim tih samoniklih vrsta postoje i nebrojeni vrtni hibridi koji se uzgajaju zbog svojih prekrasnih, ponekad vrlo mirisnih cvjetova koji ovisno o varijetetu cvatu od kasnog proljeća do rane jeseni. Mogu se uzgajati u zatvorenome ili na otvorenom prostoru. Uspješno se mogu uzgajati i u velikim teglama, dok se na otvorenome mogu uzgajati na mnogim mjestima, uključujući šumarke, divlje vrtove, te pored grmova ili travnatih biljaka. Nekolicina je pogodna i za kamenjare. Cvjetovi mogu biti različitog oblika, veličina i boja (osim plave).

Neki imaju točno određene zahtjeve prema zemlji u kojoj rastu, dok se drugi mogu uzgajati u običnoj vrtnoj zemlji. Većina ljiljana izvrsni su kao rezano cvijeće, jer svaki cvijet često izdrži u vazi i više od osam dana. Kada se ljiljani režu kao cvijeće za vazu, svakako treba paziti da se na biljci ostavi što veći dio stabljike i listova koji će proizvesti i pospremiti hranu potrebnu biljci za rast i cvatnju iduće godine. Postoji osam tipova ljiljana: azijski hibridi, orijentalni hibridi, martagon hibridi, candidum hibridi, američki hibridi, longiflorum hibridi, trumpet hibridi i divlje vrste.

UZGOJ

Ljiljani su pogodni za uzgoj na gredicama, obrubima, u šumarcima, na livadama, u kontejnerima ili kao kućne biljke. Mogu rasti na mjestima s puno sunca ili u laganoj sjeni. Kada kupujete lukovice, pazite da su upakirane u vlažnom supstratu u ventiliranim plastičnim vrećicama. Posadite ih odmah nakon kupnje. Ljiljani se mogu saditi u proljeće ili u jesen, iako ih je bolje saditi u jesen, osim Madona ljiljana koji treba saditi u kasno ljeto ili rano u jesen. Lukovice posadite u dobro dreniranu, rastresitu zemlju koja sadrži puno razgrađenoga organskog materijala. Tešku glinenu ili pjeskovitu zemlju možete poboljšati dodavanjem komposta, treseta ili listovaće. Dubina sadnje lukovica ovisi o varijetetu. Neki ljiljani stvaraju korjenje samo na bazi lukovice, dok ih drugi stvaraju i uzduž izdanka stabljike koji raste iz lukovice, a nalazi se ispod zemlje.

Općenito, mogu se saditi tako da baza lukovice bude na dubini od 20 cm, a vrh prekriven s najmanje 5 cm zemlje. I ovdje je Madona ljiljan (Lilium candidum) kao i njegovi hibridi izuzetak. Oni se mogu saditi tako da im je vrh lukovice prekriven sa svega 2,5 cm zemlje. Azijski i martagon hibridi sade se na 5 do 25 cm ispod površine zato što formiraju korjenje i uzduž pozemnog dijela stabljike. Lukovice krupnih varijeteta sade se na razdaljini od 30 cm. Na vjetrovitim položajima morat ćete privezati njihove stabljike uz kakav potporanj. Ljiljani se moraju redovito zalijevati dok aktivno rastu. Bolje ih je jednom tjedno obilno zaliti da se zemlja dobro natopi, nego ih češće zalijevati po malo. Kako bi zemlja sačuvala vlagu, dobro je malčirati zemlju oko biljaka natrulim lišćem, mahovinom ili kompostom. To ujedno održava zemlju hladnom, što ljiljanima odgovara. Također je dobro na zemlju dodati više malča u jesen što sprječava utjecaj naglih promjena temperature na lukovice.

ŠTETNICI I BOLESTI

Različiti insekti, puževi kao i manji sisavci mogu vam uništiti pojedine dijelove biljke. Protiv njih valja se boriti insekticidima ili sredstvima koja ih odbijaju od pojedinih dijelova biljke, a i razne gljivične bolesti mogu uzrokovati propadanje podzemnih ili nadzemnih dijelova biljke, naročito tijekom hladnih i kišovitih razdoblja. U tom slučaju uporabite koji od sistemičnih fungicida, a još bolje je takav problem prevenirati sadnjom ljiljana na što prikladnije mjesto za njihov rast i uzgoj. Ljiljani su osjetljivi i na viruse, npr. virus mozaika ljiljana koji prenose insekti. Na žalost, za to ne postoji lijek već biljku treba uništiti. Međutim, postoje i neki varijeteti koji su otporni i dobro uspijevaju unatoč zarazi.