PERUNIKA - jedinstveno različita
Jeste li znali da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2000. godine proglasila iris nacionalnim cvijetom Hrvatske? Time se Hrvatska pridružila mnogim zemljama koje na ovaj način slave svoja prirodna bogatstva. Hrvatski naziv perunika dolazi od naziva staroslavenskog boga groma Peruna i njegove žene Perunike, dok latinski naziv iris dolazi od naziva starogrčke božice duge Iris koja je kao glasnica bogova dugom šarala s visina prenoseći poruku na zemlju.
Vjerovalo se da bi tamo gdje je duga dotakla tlo ili grom udario u zemlju izrastao iris, tj. perunika, vjerojatno svaki puta druge boje.
Brojne vrste perunika kod nas rastu samoniklo i to na krševitim stjenama jadranske obale, a neke od njih, koje su ujedno i endemi, (ne nalaze se na ni jednom drugom staništu u svijetu) naše flore jesu hrvatska perunika (Iris croatica), patuljasta jadranska perunika (Iris adriatica), ilirska perunika (Iris illyrica) i jadranska ili blijeda perunika (Iris pseudopallida).
Brojne vrste perunika kod nas rastu samoniklo i to na krševitim stjenama jadranske obale, a neke od njih, koje su ujedno i endemi, (ne nalaze se na ni jednom drugom staništu u svijetu) naše flore jesu hrvatska perunika (Iris croatica), patuljasta jadranska perunika (Iris adriatica), ilirska perunika (Iris illyrica) i jadranska ili blijeda perunika (Iris pseudopallida).
U starom Egiptu perunika je predstavljala kraljevski i božanski simbol moći i uzvišenosti, a zbog iznimne ljepote, raznolikosti boja i oblika njenih cvjetova danas je još zovu i „orhideja sjevera“. Rod perunika sadrži oko 300 vrsta uspravnih trajnica s podzemnim rizomom, lukovicom ili ponekad mesnato zadebljalim korijenom koje nalazimo na raznim staništima širom sjeverne hemisfere. Uzgajaju se uglavnom zbog prekrasnih boja i oblika svojih cvjetova. Samo neke od njih su trajno zelene, dok je većina listopadna, a listovi zimi potpuno odumiru ili na biljci ostaje samo lepeza kratkih listova. Neki imaju period mirovanja ljeti. Većinaperunika cvate od proljeća do ljeta. Neke, većinom hibridi bradate perunike, cvatu ponovo iste godine, ali im je potrebna posebna njega kako bi ponovo procvali u hladnijim klimatskim područjima.
Visoke vrste perunika pogodne su za mješovite ili travnate obrube, dok su niže vrste i kultivari, kao i one koje traže dobro drenirano tlo, pogodne za sadnju u kamenjarima i na uzvišenim gredicama. One kojima je potreban potpuno sušan period mirovanja mogu se uzgajati u posebnim uzgajalištima za lukovičasto bilje ili u alpinarijima. Svega nekoliko vrsta koje nisu otporne na hladnoću trebaju zaštitu staklenika. Svi dijelovi biljke mogu izazvati probavne smetnje, a doticaj kože sa sokom može izazvati iritaciju. Botanički perunike se dijele u nekoliko podrodova i odjela, a u hortikulturi ih dijelimo na dvije glavne skupine: perunike koje imaju pod zemljom rizom i perunike koje rastu iz lukovice.
Uzgojni zahtjevi perunika koje rastu iz rizoma
Uzgojni zahtjevi perunika koje rastu iz rizoma
U ovu grupu spadaju:
1. Bradate perunike koje rastu u dobro dreniranoj, plodnoj, neutralno do lagano kiseloj zemlji, na potpuno sunčanim položajima. Zalijevati ih treba skromno za vrijeme rasta i držati tlo potpuno suho u razdoblju mirovanja. Svoj naziv dobile su po dlačicama koje se nalaze na središnjem dijelu latica koje vise prema dolje. Svaki aktivni rizom potjera svake godine nekoliko novih izdanaka pa se ove biljke vrlo brzo šire. Razmnožavaju se dijeljenjem rizoma od sredine ljeta do rane jeseni. Cvatu od kraja travnja pa do lipnja. Njihovi rizomi sade se plitko i djelomično vire iz zemlje ili ih pokrijemo tankim slojem zemlje u vrelijim klimatskim podnebljima. Izbjegavajte prihranjivanje biljaka gnojivima koja sadrže velike količine dušika ili malčiranje organskim tvarima jer mogu uzrokovati truljenje rizoma. Dijeliti ih možete diobomrizoma od sredine ljeta do rane jeseni, svake treće ili pete godine, kada biljka postane prevelika ili izgubi svoju vitalnost. Podijeljene rizome posadite u svježu zemlju na razmaku od 8-30 cm, ovisno o veličini biljke.
2. Bezbrade perunike (perunike koje na laticama koje vise prema dolje nemaju dlačice) također spadaju u grupu perunika koje rastu iz rizoma. Ova grupa obuhvaća velik broj vrsta koje se dosta razlikuju po svojim uzgojnim zahtjevima. Većina voli dobro drenirano, neutralno do slabo kiselo ilovasto tlo, puno sunca ili djelomičnu sjenu. Ovdje spadaju i vodene perunike koje vole vlažno ili vrlo mokro, humusom bogato tlo. Nalazimo ih na rubovima jezera ili potoka. Za razliku od njih Unguiculare irisi traže grubo drenirano, neutralno do alkalno tlo i potpuno sunčani položaj pa su idealni za sadnju na kamenjaru ili na bazi osunčanog suhozida. Ova vrsta inače cvate od jeseni do proljeća
3.Perunike s krestom (cvjetovi na sredini latica koje vise prema dolje imaju lagano uzdignuće nalik na krestu) također spadaju u ovu grupu, a za rast im je potrebna vlažna, humusom bogata zemlja na sunčanom ili polusjenovitom položaju. Zalijevati ih treba skromno za vrijeme rasta i supstrat držati lagano vlažnim za vrijeme mirovanja.
Uzgojni zahtjevi perunika koje rastu iz lukovica
Cvjetovi ovih perunika nemaju dlačice na donjim laticama i cvatu od kasne zime do sredine ljeta, ovisno o vrsti. Dijelimo ih na tri grupe: Reticulata irise koji imaju mrežasti omotač oko lukovice, Juno irise koji imaju mesnate korjenčiće na lukovici i Xiphium irise koji uključuju nizozemske , engleske i španjolske grupe. Vrlo su popularni kao vrtno cvijeće pogodno za rez. Za sve je karakteristično da imaju period mirovanja ljeti. Većina je vrlo laka za uzgoj, no neke sjevernoafričke vrste osjetljive su na hladnoću. Za rast im je potrebna dobro drenirana, neutralna do lagano alkalna zemlja i sunčani položaj. Za vrijeme rasta treba ih zalijevati skromno, a za vrijeme mirovanja održavati supstrat samo lagano vlažnim. Kada ih presađujete, treba paziti da se ne oštete mesnati korjenčići Juno irisa.
Razmnožavanje
Sjeme perunika sije se u sandučiće ili na hladnu zaštićenu gredicu u jesen ili u proljeće.Perunike s rizomom razmnožavaju se diobom rizoma ili diobom grmova, a perunike koje rastu iz lukovica razmnožavaju se odvajanjem postranih lukovica i odmah sade na mjesto gdje će cvasti, obično od sredine ljeta do rane jeseni.
Štetnici i bolesti
Glavni nametnici koji nanose štetu listovima, cvjetovima, lukovicama i rizomima perunika su uglavnom puževi. Listove nekih vodenih perunika mogu oštetiti ličinke nekih opnokrilaca koje se hrane uglavnom lišćem i mogu uzrokovati velike štete. Mnoge perunike osjetljive su navirusne bolesti koje prenose kukci, a bradate perunike osjetljive su na bakterijsko truljenjerizoma. Bezbrade perunike, naročito sibirska perunika, osjetljiva je na sivu plijesan (botritis). Isto tako, trips može uništiti njezino lišće. Gljivica koja uzrokuje plavocrnu točkastu pjegavost može uništiti lukovice Reticulata perunika. Sve zaražene lukovice treba uništiti kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Uzgojni zahtjevi perunika koje rastu iz lukovica
Cvjetovi ovih perunika nemaju dlačice na donjim laticama i cvatu od kasne zime do sredine ljeta, ovisno o vrsti. Dijelimo ih na tri grupe: Reticulata irise koji imaju mrežasti omotač oko lukovice, Juno irise koji imaju mesnate korjenčiće na lukovici i Xiphium irise koji uključuju nizozemske , engleske i španjolske grupe. Vrlo su popularni kao vrtno cvijeće pogodno za rez. Za sve je karakteristično da imaju period mirovanja ljeti. Većina je vrlo laka za uzgoj, no neke sjevernoafričke vrste osjetljive su na hladnoću. Za rast im je potrebna dobro drenirana, neutralna do lagano alkalna zemlja i sunčani položaj. Za vrijeme rasta treba ih zalijevati skromno, a za vrijeme mirovanja održavati supstrat samo lagano vlažnim. Kada ih presađujete, treba paziti da se ne oštete mesnati korjenčići Juno irisa.
Razmnožavanje
Sjeme perunika sije se u sandučiće ili na hladnu zaštićenu gredicu u jesen ili u proljeće.Perunike s rizomom razmnožavaju se diobom rizoma ili diobom grmova, a perunike koje rastu iz lukovica razmnožavaju se odvajanjem postranih lukovica i odmah sade na mjesto gdje će cvasti, obično od sredine ljeta do rane jeseni.
Štetnici i bolesti
Glavni nametnici koji nanose štetu listovima, cvjetovima, lukovicama i rizomima perunika su uglavnom puževi. Listove nekih vodenih perunika mogu oštetiti ličinke nekih opnokrilaca koje se hrane uglavnom lišćem i mogu uzrokovati velike štete. Mnoge perunike osjetljive su navirusne bolesti koje prenose kukci, a bradate perunike osjetljive su na bakterijsko truljenjerizoma. Bezbrade perunike, naročito sibirska perunika, osjetljiva je na sivu plijesan (botritis). Isto tako, trips može uništiti njezino lišće. Gljivica koja uzrokuje plavocrnu točkastu pjegavost može uništiti lukovice Reticulata perunika. Sve zaražene lukovice treba uništiti kako bi se spriječilo širenje bolesti.
