ZOVA - neobični doktor

Zova je biljka sa jakim terapeutskim djelovanjem koja se može koristiti za liječenje i prevenciju mnogih bolesti. Mnoge legende se vežu za zovu, poput one da se Juda objesio o njeno drvo. 

Zova raste kao grm ili drvo visoko tri do 10 metara. Na donjem dijelu stabla kora je svijetlosmeđa, a u gornjem dijelu sivo-bijela, pomalo izbrazdana i bradavičasta. 

Cvjetovi su skupljeni u pljosnati paštitac, a boja im je bijela do žućkasto-bijela. Iz cvjetova se razvijaju bobe, u početku zelene, zatim crveno-smeđe i naposlijetku sjajno-crne. Bobe su male i sočne. 

Cvjetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suhom stanju postaje blaži. Ukus cvjetova je gorkast i aromatičan. Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni.

Zova raste na rubovima šuma i osunčanim šumskim krčevinama, te na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.

Ljekoviti dio biljke su mladi izboji i mladi listovi koji se sabiru u proljeće. Cvjetovi se beru u vrijeme cvatnje, plodovi nakon dozrijevanja, a kora od februara do novembra.

Čaj od listova i mladica zove koristi se za pospješivanje izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u tijelu, za liječenje šećerne bolesti kao i za čišćenje i poboljšanje krvi. 

Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i kod svih reumatičnih bolesti. 

Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje čaja kojim se odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mjehura, liječi vodena bolest, te tvrdu stolicu. 

Kod zove su korisni i cvijet, i kora, i plod, i list, i korijen. Neka u vašoj kući uvijek bude zove. 

Čaj od njenih cvjetova pomoći će da se preznojite ukoliko imate bilo koji oblik prehlade ili gripa. Na ovaj način znatno ćete olakšati bolest. 

Zova ublažava bolesti tako što pospješuje mokrenje i olakšava ga. Čajevi od kore pomažu kod regulacije stolice i olakšavaju mokrenje, ali se mora pomno i pažljivo dozirati, jer pretjerane količine mogu biti opasne. Upotrebljava se jedna manja i to ravna (nikako napunjena!) kafena kašičica za jednu šolju. U toku dana smije se popiti samo jedna šoljica - maksimalno dvije - i to u većim razmacima, gutljaj po gutljaj. 

Zreli plodovi zove su također vrlo korisni. Ove bobice, kada su potpuno zrele, imaju više vitamina B nego ijedna poznata namirnica. Pošto se ne jedu svježi, jer su otrovni (zbog velike količine kristala kalcijum-oksalata), plodovi zove se kuhaju kao kompot ili kao džem. Zahvaljujući udjelu B vitamina, jačaju nerve.

Ali one su i bogate vitaminom C i jačaju nas protiv stresa i prehlade. Osim toga imaju veliki udio selena, elementa u tragovima, koji je važan za imunitet.

Ove bioaktivne supstance se nalaze u tamnoj boji i višestruko jačaju i disajne puteve. One rastvaraju šlajm, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija. Preporučuje se pušačima koji se ne razdvajaju od cigarete da barem redovno piju sok od zove da bi ublažili kašalj.

Boja zove je posebna grupa antocijana koji ublažava i reumatske tegobe.

Od zovinih bobica se može kuhati i supa. Operite kilu bobica zove, kuhajte u litri vode sa četiri karanfila, dva štapa cimeta, 200 grama meda i sokom od limuna. Pustite da se krčka 35 minuta. Oljuštite šest jabuka, rasijecite na komade i kuhajte u supi dok ne omekšaju. Zatim od svega toga napravite pire, procijedite i još jednom prokuhajte.

Izvor:poljoprivreda.ba