LJEŠNIK - Sveoubuhvatan lijek
Raste samoniklo po šumama i oko naselja, a voli osunčane i otvorene brežuljke. Razgranat, gust, listopadni grm može biti visok i do 4 metra, ali se lijeska nekada razvije i kao manje drvo.
Lješnik se uzgaja plantažno u različitim sortama. Nekada je pokrivao velika prostranstva Europe i Azije, a danas je prilično rasprostranjen i u Italiji, Turskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. U kultiviranom obliku uzgajaju se razne sorte lješnika koje se razlikuju po veličini i kvaliteti plodova. Lješnici su vrlo traženi na tržištu. Plod je gladak, jajolik, drvenast orah u čijoj se ljusci nalazi ukusna jestiva sjemenka.
Lješnik je dobar izvor masti, naročito ulja koje sadrži jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline, oleinsku i linolnu kiselinu. Sadrži i visok udio bjelančevina i ugljikohidrata te biljnih vlakana. Uz orah, smatra se energetski najvrijdnijom namirnicom budući da energetska vrijednost 100 grama lješnika iznosi oko 2814 kJ (670 kcal). Od vitamina sadrži vitamine B1, B2, B6, nijacin i vitamin E, a od minerala kalij, kalcij, magnezij, željezo, fosfor, natrij, mangan, bakar i sumpor.
Lješnik se jede u sirovom stanju i koristi na različite načine u kulinarstvu i prehrambenoj industriji, posebno za pravljenje čokolade i raznih slatkiša. Od ploda se dobija jestivo masno ulje. U jednom obroku dovoljno je uzeti 15-20 lješnika.
Poklonicima zdrave prehrane dobro je poznat i hljeb od lješnikovih resa - u cjelovito pšenično brašno doda se 10% svježih lješnikovih resa jer su pune vitamina C ili se dodaju sušene. Prije dodavanja u pšenično brašno rese se kratko prokuhaju, ocijede i prosuše. Kada su suhe, izmrve se ili samelju i dodaju krušnom tijestu.
Lješnici su prava delicija i u salatama. Ako slanoj salati dodate neko voće, bit će to pravo osvježenje, a hrskavost će joj dati upravo krupno nasjeckani orasi, lješnici, bademi ili kikirikiji, koji ujedno povećavaju i hranjivost.
Izvor:poljoprivreda.ba