Dalija: Ukras kasnog ljeta i jeseni

Iako je dalija još u 17. stoljeću u Europu donesena kao povrće, njezini se gomolji više ne koriste u kuhinji, a dalija se uzgaja samo kao ukrasna biljka. Kao vrlo prilagodljiva biljka koja se jednostavno i lako uzgaja, a cvate od sredine ljeta pa sve do prvih mrazova, dalija je ukras vrtova i njezina popularnost stalno raste.

Dalije ili georgine (Dahlia) su grmolike zeljaste biljke iz porodice glavočika (Compositae). Rod Dahlia obuhvaća 20 jednogodišnjih ili višegodišnjih vrsta te mnogo kultivara i hibrida, a oni se međusobno razlikuju po visini te boji, obliku i veličini cvjetova. Ovisno o vrsti, dalije mogu biti patuljaste ili pak visoke više od 1,2 m, a cvjetovi mogu biti od minijaturnih do promjera više od 25 cm. Najveći do danas uzgojen cvijet dalije imao je promjer od 52 cm.
Velik je i raspon boja u kojima dalije cvatu: od bijele, žute i narančaste, preko ružičaste i crvene pa sve do tamnoljubičaste. Ima i vrsta sa dvobojnim i trobojnim cvjetovima, a u novije vrijeme su uzgojene i dalije plavih i crnih cvjetova. Budući da se dalijin cvijet sastoji od mnogo malih cvjetića i zapravo je cvat, prema njihovu obliku i izgledu dalije su svrstane u najmanje 15 skupina: jednocvjetne, anemonaste, prstenaste, loptaste, pomponaste, kaktusaste itd.
Dalija potječe iz planinskih područja Meksika, a gdje su ju još u 6. stoljeću uzgajali stari sjevernoamerički Indijanci. Indijanci su kuhane ili pečene gomolje dalije ili akokotle koristili kao hranu, a od osušenih su gomolja mljeli brašno. Gomolje su kao hranu prihvatili i španjolski kolonisti pa su početkom 17. stoljeća prvi gomolji dalije doneseni u Europu, u Madrid. Kao povrtna biljka, dalija se najprije počela uzgajati u Španjolskoj, odakle se ubrzo proširila po čitavoj Europi. Daliju je povrćem, a ne vrtnim cvijećem, smatrao i švedski botaničar Andreas Dahl (1751 .-1789.), po ko¬jemu je dalija dobila ime. Nakon što je 1815. godine u Belgiji uzgojena prva vrsta s velikim, dvostrukim cvjetovima, dalija se umjesto zbog jestivih gomolja počela uzgajati kao ukrasna biljka.
Već sredinom 19. stoljeća postojalo je mnogo uzgojenih vrsta dalija, a u viktorijanskim katalozima zabilježene su čak 94 vrste. U to vrijeme popularne su bile kuglaste i pomponaste dalije, a kako je rastao broj novouzgojenih vrsta, mijenjali su se i trendovi. Danas postoji više od 20.000 vrsta dalija, a zbog neobične ljepote njihovih cvjetova, popularnost dalije stalno raste.

Uzgoj dalije

Položaj

Sunčan do polusjenovit, ali zaštićen od jakih vjetrova.

Tlo

Hranjivo i vlažno, propusno, humusno-ilovasto tlo s dodatkom pijeska, ali uspijeva na svakom propusnom vrtnom tlu.

Razmnožavanje

Sjemenom ili dijeljenjem gomolja. Sijanjem se razmnožavaju jednogodišnje dalije jednostavnih cvjetova, dok se gomoljem razmnožavaju dalije polupunih i punih cvjetova.
Sjeme sijati u ožujku u sandučiće, u travnju presaditi u pojedinačne posude, a u svibnju presaditi na stalno mjesto na razmak od 30 cm. Zemlju prethodno obogatiti kompostom.
Gomolj podijeliti u proljeće, pri čemu svaki dio gomolja mora imati barem dio korijenova vrata i rastući pup kako bi iz njega izrasla nova biljka. Gomolje posaditi početkom svibnja u rupe duboke 15 cm i na razmak od 50 cm. Gomolj prekriti sa 5-7 cm debelim slojem zemlje tako da dio stabljike viri. Kad gomolj proklija, rupu do kraja napuniti zemljom. Prije sadnje gomolja, tlo treba dobro prekopati i usitniti kako bi se omogućio nesmetan razvoj korijena.

Uzgoj

Dalija je osjetljiva na mraz pa sadnju gomolja i presadnica treba obavljati kad prođe opasnost od proljetnih mrazova. Zalijevanje: Često zalijevati tijkom sušnih ljetnih razdoblja. Prihranjivanje: Redovito, svakih 15 dana, a posebno u vrijeme cvatnje, prihranjivati gnojivima s većim udjelom kalija i fosfora. Podupiranje: Visoke sorte poduprijeti, a dobro je potporu staviti već prilikom sadnje kako se kasnije ne bi oštetili gomolji. Kad biljka naraste visoko oko 30 cm, odmah je lagano vezati uz potporanj.
Cvatnja: Ocvale cvjetove redovito uklanjati kako bi se produžila cvatnja.
Spremanje gomolja: U područjima s blagom klimom gomolje dalije nije nužno izvaditi iz tla već je dovoljno podrezati stabljike pri tlu i prekriti slojem suhog lišća. U područjima s oštrim zimama, gomolje treba izvaditi iz tla Prije prvih mrazova, stabljike odrezati 10-15 cm iznad tla, iskopati gomolje i ostaviti ih nekoliko dana da se osuše. Očišćene od zemlje, gomolje čuvati na prozračnom, tamnom i hladnom mjestu, ali zaštićenom od mraza. Najbolje ih je čuvati zamotane u novinski papir ili u mješavini pijeska i treseta, na temperaturi od 10-15°C, u negrijanom podrumu, garaži ili ostavi. Treba ih redovito pregledavati i uklanjati trule dijelove.
Uzgoj u posudi: lako se dalije najčešće sade u vrt, jednako dobro uspijevaju i u velikim posudama. Treba samo paziti da posuda bude dovoljno velika i da ima sloj za drenažu na dnu.

Štetnici i bolesti

Najgori štetnici su uši i gusjenice.

Dalije tijekom godine

Proljeće

Ako gomolje dalije ranije posadimo u posudu, a kasnije biljku presadimo u vrt, dalija će cvasti već krajem svibnja. Gomolj staviti s vratom korijena oko 5 cm duboko u zemlju jer preplitko zasađene biljke nisu stabilne.

Ljeto

Pinciranje ili zakidanje vrhova: Da bi se povećala grmolikost a time i cvatnja, 3-4 tjedna nakon sadnje treba odstraniti vrhove glavnih stabljika.
Uklanjanje pupoljaka: Za veće, ali malobrojnije cvjetove potrebno je ukloniti postrane pupoljke, a ostaviti samo pupoljke na vrhovima stabljika.

Jesen

Prije prvih mrazova, stabljike dalija odrezati te gomolje izvaditi i spremiti. Ostatke zemlje na gomoljima samo lagano otresti, a nikako ne prati. Dalije u posudama unijeti u kuću ili staviti na mjesto zaštićeno od jake hladnoće i mrazova gdje će još neko vrijeme cvasti.

Zima

Važno: ne zaboraviti etiketama označiti vrstu, boju i visinu dalije (gomolja). www.ljekovitobilje.org