Ivančica

Naziv roda potječe od grčke riječi leukos (bijel) i anthemon (cvijet)

što cilja na boju glavice cvata. Najpoznatiji predstavnik ovoga roda je trajnica, proljetna ivančica (Leucanthemum vulgare). Raste širom Europe. Ima uspravne, obično slabo razgranjene stabljike.

Prizemni su joj listovi na dugim peteljkama, okrugli ili oblika koplja, nazubljeni. Gornji su listovi na stabljici uži, na kratkim peteljkama ili obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi ivančice se nalaze u pojedinačnim cvatovima – glavicama ili je nekoliko njih udruženo u štitac. Središnji su cvjetovi žute, dok su rubni bijele boje. Raste na livadama, uz putove i jarke.

U nekim je europskim državama ugrožena ljudskim djelovanjem pa postaje sve rjeđom biljkom. Inače, botaničari još nisu potpuno uskladili mišljenja koje svojte pripadaju rodovima Leucanthemum, Chrysanthemum i Tanacetum pa se često u literaturi nailazi na različite latinske nazive biljaka. Ukrasna ivančica (L. x superbum) vrtni je hibrid između L. maximum i Chrysanthemum lacustre te ima velik broj kultivara.

Primjena: većina sorata L. x superbum za rez ili gredice s trajnicama; L. vulgare je odlična vrsta za tzv. seoske vrtove.
Napomena: Biljke treba obvezno podijeliti i presaditi svake dvije godine kako bi bile snažnije i otpornije.
Izvor:domivrt.vecernji.hr