Upoznajte Mak
Druga imena za crveni mak: divlji mak, crvena bulka, mak turčinak.
Porijeklom je iz Bugarske i Turske, mak turčinak srodnik je orijentalne vrste maka.
U egipatskim grobnicama nađen je cvijet maka. U Grčkoj i Italiji koristili su se mladi listovi za pripremu salata sve do 16. stoljeća.
Mak je jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visine do 60 cm, obrasla gustim dlačicama. Perasto iscijepani listovi su jajoliki. Cvijet je jarkocrven, svijetlocrven ili bijel, a čim se rascvate i uspravi, odbaci latice. Plod je tobolac s brojnim pretincima ispunjen sjemenom bubrežastog oblika.
Vrijeme cvatnje mu je od svibnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa, a gorka okusa. Raste kao korov po poljima, uz nasipe željezničkih pruga, putove itd.
Branje i prerada: Sabiru se cvjetne latice (Flores Rhoeaados) po sušnom vremenu i suše na jakom suncu na mirnom mjestu bez vjetra. Kod sušenja latica potrebno je paziti da se okreću sa drvenim predmetom i to pažljivo, poradi krhkosti samih latica. Nakon cvatnje ubiru se zelene čahure koje sušimo na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: Uz sluz, gumu i šećer, sadrži oko 0,1% alkaloida od kojih je glavni sastojak readin, zatim tebain i biljna boja antocian.
Ljekovito djelovanje; Mak turčinak ili divlji mak je prema starim zapisima stari pučki lijek koji mekša, ublažuje, umiruje, izlučuje, podražuje i tjera znoj, te se rabio za liječenje oboljenja dišnih organa i putova.
Mak se ponajprije koristio za liječenje: jakog kašlja, grčevitog dječjeg kašlja, katara, jer je dobar i za iskašljavanje i za umirenje kašlja, promuklosti i bolova u prsima.
Umirujuće sedativno djelovanje maka koristi se kod nesanice, lakših oblika depresije i napetosti.
Liječi grčeve i živčane probavne smetnje, bolesti jetre i žuči, naročito kod žutice.
Pučka receptura preporučuje čaj od 4 cvijeta i to od cvijeta maka, podbjela, steže, bijelog sljeza za liječenje plućnih bolesti, kojima se danas još dodaje cvijet kamilice, lipe, bazge i divizma. Antikarcenogeno svojstvo biljke su predmet novijih znanstvenih istraživanja.
Zapadna pučka medicina rabi mak turčinak za liječenje: apscesa, bronhitisa, bolesti živaca, svih oblika kašlja, karcinoma, žutice, menstrualnih tegoba, nesanice, za opuštanje živčanog sustava. Za izazivanje narkotičnog djelovanja rabe se sjemenke, a u liječenju karcinoma cijela biljka.
Svojstva divljeg odnosno crvenog maka
- analgetik
- antikarcinomik
- antispazmatik
- antitusik
- dermetik
- ekspektorant
- hipnotik
- narkotik
- sedativ
- sekretolitik
- tonikum
Toksičnost:
readin
Otrovni dijelovi biljke:
cijela biljka – naročito mliječni sok.
Simptomi trovanja: Ako se alkaloid redin konzumira u većim količinama može izazivati neugodne grčeve.
Kontraindikacije
U većim količinama može djelovati štetno.
Iz kulinarstva
Latice maka rabe se za bojenje sireva, vina i sirupa. Mladi listovi rabe se za pripremu proljetnih mješanih salata od samoniklog jestivog bilja. Sitno sjeme se koristi kao začin.
Izvor:svijetokonas.net
Porijeklom je iz Bugarske i Turske, mak turčinak srodnik je orijentalne vrste maka.
U egipatskim grobnicama nađen je cvijet maka. U Grčkoj i Italiji koristili su se mladi listovi za pripremu salata sve do 16. stoljeća.
Mak je jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visine do 60 cm, obrasla gustim dlačicama. Perasto iscijepani listovi su jajoliki. Cvijet je jarkocrven, svijetlocrven ili bijel, a čim se rascvate i uspravi, odbaci latice. Plod je tobolac s brojnim pretincima ispunjen sjemenom bubrežastog oblika.
Vrijeme cvatnje mu je od svibnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa, a gorka okusa. Raste kao korov po poljima, uz nasipe željezničkih pruga, putove itd.
Branje i prerada: Sabiru se cvjetne latice (Flores Rhoeaados) po sušnom vremenu i suše na jakom suncu na mirnom mjestu bez vjetra. Kod sušenja latica potrebno je paziti da se okreću sa drvenim predmetom i to pažljivo, poradi krhkosti samih latica. Nakon cvatnje ubiru se zelene čahure koje sušimo na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: Uz sluz, gumu i šećer, sadrži oko 0,1% alkaloida od kojih je glavni sastojak readin, zatim tebain i biljna boja antocian.
Ljekovito djelovanje; Mak turčinak ili divlji mak je prema starim zapisima stari pučki lijek koji mekša, ublažuje, umiruje, izlučuje, podražuje i tjera znoj, te se rabio za liječenje oboljenja dišnih organa i putova.
Mak se ponajprije koristio za liječenje: jakog kašlja, grčevitog dječjeg kašlja, katara, jer je dobar i za iskašljavanje i za umirenje kašlja, promuklosti i bolova u prsima.
Umirujuće sedativno djelovanje maka koristi se kod nesanice, lakših oblika depresije i napetosti.
Liječi grčeve i živčane probavne smetnje, bolesti jetre i žuči, naročito kod žutice.
Pučka receptura preporučuje čaj od 4 cvijeta i to od cvijeta maka, podbjela, steže, bijelog sljeza za liječenje plućnih bolesti, kojima se danas još dodaje cvijet kamilice, lipe, bazge i divizma. Antikarcenogeno svojstvo biljke su predmet novijih znanstvenih istraživanja.
Zapadna pučka medicina rabi mak turčinak za liječenje: apscesa, bronhitisa, bolesti živaca, svih oblika kašlja, karcinoma, žutice, menstrualnih tegoba, nesanice, za opuštanje živčanog sustava. Za izazivanje narkotičnog djelovanja rabe se sjemenke, a u liječenju karcinoma cijela biljka.
Svojstva divljeg odnosno crvenog maka
- analgetik
- antikarcinomik
- antispazmatik
- antitusik
- dermetik
- ekspektorant
- hipnotik
- narkotik
- sedativ
- sekretolitik
- tonikum
Toksičnost:
readin
Otrovni dijelovi biljke:
cijela biljka – naročito mliječni sok.
Simptomi trovanja: Ako se alkaloid redin konzumira u većim količinama može izazivati neugodne grčeve.
Kontraindikacije
U većim količinama može djelovati štetno.
Iz kulinarstva
Latice maka rabe se za bojenje sireva, vina i sirupa. Mladi listovi rabe se za pripremu proljetnih mješanih salata od samoniklog jestivog bilja. Sitno sjeme se koristi kao začin.
Izvor:svijetokonas.net