Jesen donosi Pečurke - saznajte kako ih ubrati na najjednostavniji način

Pečurke nisu baš poželjne u baštama jer ih je teško ukloniti. Međutim, branje jestivih pečuraka je pravo zadovoljstvo za gurmane. U septembru i oktobru one doslovno iskaču iz zemlje. Međutim, ako ne znate gde da tražite ove poslastice, potraga će vam oduzeti mnogo vremena i neće biti baš uspešna.

Stoga želimo da vas upoznamo sa najpoznatijim jestivim pečurkama, kao što su jestivi vrganj (Boletus edulis), kostanjevka (Xerocomus badius) i lisičarka (Cantharelus cibarius), a daćemo vam i nekoliko saveta za branje.

Oprema koja vam je potrebna za branje pečuraka se sastoji od korpe u koju ćete ih sakupljati i noža kojim ćete ih seći. Naravno, podrazumeva se da morate imati knjigu za prepoznavanje pečuraka. Nju uvek morate da imate kod sebe kada idete da berete pečurke. Ne bi bilo loše da imate lupu da biste izbliza proučili pečurku koje ne prepoznajete.

Ako ste početnik u branju pečuraka, bilo bi najbolje da povedete nekoga sa većim iskustvom, jer je lako napraviti grešku. Centri za obrazovanje odraslih često imaju u ponudi izlete za berače pečuraka gde možete da naučite važne stvari o tome kako da počnete sa branjem i kako da nađete mesta u okolini gde ima pečuraka.

Važna pravila za branje pečuraka:
  • nikada nemojte da jedete pečurke koje ne možete da identifikujete, čak i kada lepo mirišu i izgledaju ukusno. Izgled može da vara i vaša avantura može loše da se završi.
  • Ukoliko želite da uberete pečurku koju ne možete da identifikujete kako biste kod kuće proverili da li je jestiva, ponesite i koren. Inače, nije bitno da li pečurku iščupate iz zemlje ili joj presečete dršku.
  • Nikad nemojte da berete stare ili veoma male pečurke ili one koje su grizle životinje ili koje su iščupane iz zemlje.
  • Najbolje je da pečurke konzumirate na dan kada ste ih ubrali jer se brzo kvare.
  • Nikada nemojte da jedete sirove pečurke.
  • Ako ste početnik u branju pečuraka, najbolje je da ne idete sami da ih sakupljate. 

    Najpopularnije jestive pečurke koje mogu da se nađu u nemačkim šumama su vrganji, kostanjevke i lisičarke. Ovo je kratak opis tih pečuraka.

Vrganj

Najpopularnija pečurka među beračima je vrganj. Nemački naziv „Herrenpilz“ - ili gospodska pečurka - je nastao u prošlosti kada je svaki vrganj koji se pronađe morao da se odnese plemiću ili vlasniku imanja.

Vrganj pripada porodici boletus genus, koja je poznata po čvrstom mesu. Njegov glatki šešir dostiže veličinu prečnika od 5-25 cm. Boja mu varira od svetlosmeđe do kestenjaste. Cevčice na donjoj strani šešira su beličaste kada je pečurka mlada, ali vremenom postaju zelenožute. Drška je u obliku palice i prekrivena je finom belom mrežom. Vrganj može da se nađe od septembra do novembra u četinarskim šumama ispod drveća smreke, a po pravilu pre prvog mraza i kada se zemlja zamrzne.

Vrganje ne treba prati prilikom pripreme, jer mogu da upiju mnogo vode. Najbolje ih je očetkati malom četkom ili obrisati kuhinjskim ubrusom.

Kostanjevka

Kostanjevka, kao i vrganj, pripada porodici boletus genus. Njen šešir je kestenjaste boje i naraste između 5 i 10 cm. Cevčice su u početku bledobele, ali vremenom postaju žućkaste ili zelenkaste boje. Kada se nagnječi postaje zelenoplava. Ova pečurka ima blago kiseli ukus. Početnik teško može da razlikuje vrganj od kostanjevke.

Kostanjevke rastu prvenstveno u četinarskim šumama ispod drveća smreke i ariša. Nekoliko primeraka se ponekad nađe i u listopadnim šumama - uglavnom od septembra do novembra.

Budite oprezni: kostanjevke ne smeju da se jedu sirove! One su otrovne i izazivaju proliv, mučninu i povraćanje.

Lisičarka

Lisičarke takođe važe za gurmanske pečurke jer su izuzetno ukusne. Zovu ih još i zlatne lisičarke. Lisičarke mogu da budu svetložute i tamnožute boje. Njihov šešir dostiže prečnik od 10-15 cm. U početku je on kupolast i ima spiralni rub. Kako pečurka stari, šešir postaje spljošten i udubljen u sredini. Listići su takođe tamnožute boje i protežu se skoro do kraja drške.

Lisičarka ima veoma prijatan voćni miris koji podseća na kajsiju. One mogu da se nađu i u četinarskim i u listopadnim šumama. Na šumskim čistinama se često može naići na tepihe od lisičarki.

Budite oprezni: Lisičarka ima opasnog dvojnika, lažnu lisičarku. Ona je blago otrovna i može da izazove digestivne probleme. Njen šešir na prvi pogled izgleda kao šešir lisičarke. Međutim, ako se pažljivije pogleda, mogu se uočiti razlike. Njeni listići na kraju drške su uglavnom tamniji od šešira. Šešir je mnogo tanji. Drška je tanka i šuplja.
 
gardena.com

Popularni postovi