Bergenija

Vrlo raširena i svima poznata otporna trajnica, vrlo česta u seoskim vrtovima. Karakteristika joj je da može uspijevati na raznolikim položajima jer je vrlo prilagodljiva i otporna. Najviše joj odgovara polusjenovit položaj u vrtu, ali i na suncu će jako dobro uspijevati ako joj je tlo dovoljno vlažno. Kada je posađena u sjeni imat će lijepe velike listove, ali će slabije cvjetati.
S obzirom na njenu prilagodljivost možemo ju saditi na gredice, u kamenjare, uz obalu vrtnog jezerca, uz rub drveća…
Izvorne vrste nisu toliko atraktivne kao kultivari. Cvjeta od 3. – 5. mjeseca skupinom ljupkih cvjetića na izduženoj stabljici. Cvjetovi mogu biti roza, bijeli i razne nijanse crveni. Kultivari  „Morgenrote“ i „Herbstblute“ cvjetaju još jednom u ranu jesen.

Osim cvjetova bergenije krase i lijepi, veliki, okrugli listovi otvoreno zelene boje koji rastu u širinu pa joj treba dosta prostora (o čemu kod sadnje treba voditi računa). Kod nekih vrsta lišće u kasnu jesen pocrveni (sa donje strane su crveni, a sa gornje zeleni sa crvenim nahukom). Takvi ostanu cijele zime.
Za zdrav razvoj biljke treba ih posaditi u hranjivo, humusno, propusno i uvijek umjereno vlažno tlo. Osim ranoproljetnog dodavanja komposta drugo prihranjivanje nije nužno.
Kada su posađene na sunčanom položaju (iako podnesu kraća sušna razdoblja) treba ih ipak redovito zalijevati.
Razmnožava se dijeljenjem u proljeće nakon cvatnje ili tijekom jeseni.
Naraste u visinu do 40 cm - kad cvate, a raste lišćem u širinu.


Lijepo i impresivno kao na slici cvatu križanci. One obične bergenije, što izgledaju izbledjelo i isprano, koje vidimo u mnogim vrtovima su njihovi 'praroditelji'. Posebno su vrijedni križanci koji osim lijepe boje cvijeta, (mogu biti i bijeli, svijetloružičasti, karminskocrveni), po zimi dobiju prekrasnu crvenu boju lišća.
Iako su to dugovječne biljke, kad nakon nekoliko godina posustanu u cvatnji treba ih izvaditi, na nekom drugom mjestu prekopati tlo, dodati komposta i ponovno posaditi mlade dijelove (rizome).

Izvor:cvijet.info