Jesenja sadnja voćaka u Vašoj bašti
PREDNOST JESENSKE SADNJE VOĆAKA
Priprema tla je važan čimbenik za budućnost budućeg voćnjaka, no za one voćare koji nisu još pripremili zemljište postoji mogućnost da to naprave još uvijek u optimalno vrijeme prije sadnje.
Voćari amateri uglavnom sade u jame, jame treba iskopati prije sadnje, dimenzije jama moraju biti 100x100cm i dubina 60cm.
Voćari profesionalci obavezno trebaju duboko obraditi površinu, dubina ovisi o voćnoj kulturi i tipu tla i ona se kreće od 45 cm pa do 70 cm.
Pravodobna priprema tla i sadnja voćki u jesen imaju veliku prednost, te jamči odličan primitak voćki i raniji dolazak u rodnost.
Voćka brzo obnavlja korijenov sustav, manji je gubitak rezervnih hranjiva, a poznato je da korijen u jesen ima intenzivan rast i obnovu oštećenog korijena prilikom vađenja sadnica što znači da voćka koja je posađena u jesen u proljeće ranije kreće, nije doživjela « šok» ako je sadimo u proljeće .
U jesen posađena sadnica ima veći porast što će biti odlučujuće i pozitivno se odražava na brže dolaženje voćke u rodnost.
Jesensku sadnju treba obaviti odmah poslije opadanja lišća, odnosno dok se sadnice izvade iz rasadnika, klasiraju, deklariraju odnosno etiketiraju i stave u promet.
Prema našim dugogodišnjim iskustvima to je obično početkom studenog, to ne znači da ne možemo saditi i kasnije ako vremenske prilike dozvole i kasno jesenska sadnja, pa čak i zimska, ako tlo nije smrzlo je povoljnije nego proljetna sadnja.
No i rana proljetna sadnja je povoljnija nego kasna u proljeće. Kasna proljetna sadnja je moguća samo ako su se sadnice čuvale u hladnjači i ako postoji mogućnost zalijevanja.
Sadnja u ranu jesen omogućava sadnici dobro učvršćenje u tlu, odnosno dobar kontakt s tlom, te obnovu korjenovog sustava.
U ranu jesen tlo je uglavnom još toplo, te je vlažno, to su uvjeti za rast korijenja koje obrasta tanjim vlasastim korijenjem.
Oštećeni deblji dijelovi korijenja stvaraju kaluse, tako da i ti dijelovi mogu rasti novi korjenčići koji nastavljaju rast. Tijekom jeseni i zime tlo se slegne od kiša i snijega, te nastaje odličan kontakt između tla i korijenja koje se je obnavljalo i nastavilo rast još u jesen.
U takvim uvjetima mlada voćka ima odlične preduvjete prezimljavanja, te u proljeće prije kretanja vegetacije, nastavlja se intenzivan rast korijena i tako dobro razvijen korijen, kad krene vegetacija lagano osigurava i transportira vodu i hranu u sve dijelove voćke.
To su prednosti ranojesenjske sadnje, no to ne znači da voćke ne možemo saditi u proljeće.
U priobalju naše zemlje od Istre do Konavala, može se saditi cijela jesen, pa čak u zimi, ako su zime blage.
Na kraju moramo zaključiti što ranija jesenska sadnja ima svoje prednosti, no kasna proljetna sadnja izaziva niz nepovoljnih čimbenika.
Korijen se ne pripremi, nije se razvio i u proljeće kad krene vegetacija nije sposoban nadzemni dio voćke opskrbiti vodom i hranjivim tvarima, jer korijen tek počinje obnovom i rastom, trpi nadzemni dio voćke i upravo radi toga dolazi do zastoja u rastu, pa čak i do lošeg primitka, što se kasnije odražava na dolaženje nasada u rodnost, a konačno i na rentabilnost nasada.
Kada su se voćari odlučili bilo amateri ili profesionalci za sadnju, osim roka sadnje ostaje još čitav niz stručnih pitanja, a odgovor trebaju potražiti od stručnjaka voćara, a to su pitanja vezana, gdje saditi pojedinu voćnu vrstu i sortu, priprema tla, tehnika sadnje, uzdržavanje plodnosti tla, ishrana i gnojenje voćaka, berba, čuvanje i zaštita te čitavi niz pitanja iz voćarstva možete dobiti od autora ovog kratkog stručnog članka.
vocarskicentar-ivkovic.hr
