Upoznajte Visibabe

Trajnica visoka 10-15 cm, s jajastom lukovicom promjera oko 1,5 cm. Stabljike su pojedinačne, rjeđe rastu po dvije iz jedne lukovice. U prirodi postoji 20 vrsta visibaba. Linearni listovi u doba cvjetanja dugi su do 10 cm, a široki tek oko 0,5 cm. Slabo mirisavi cvjetovi pojedinačni su i ovješeni, sjajnobijele boje. Ocvijeće je građeno od dva kruga sa po tri slobodna lista („latice“): tri raširena vanjska duža su od tri skupljena unutarnja, koji su na vrhu zelenkasti. Visibaba je najranija proljetnica, cvjeta već pod snijegom, od kraja veljače do travnja. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko svijetlih sjemenaka koje raznose mravi.

STANIŠTE I EKOLOGIJA:
Listopadne, mješovite i vazdazelene šume, od poplavnih nizina do pretplaninaskoga područja. Raste na svježim, hranjivim, rahlim, umjereno kiselim do bazičnim tlima.

RASPROSTRANJENOST:
Europa, Azija.

OSTALO:
Visibaba je i nazivom roda (grč. gala = mlijeko i anthos = cvijet) i nazivom vrste (lat. nivalis = sniježnobijel) u znaku bijele boje. Sadrži galantamin, spoj čija se djelotvornost istražuje na različitim oblicima demencije (npr. Alzheimerova bolest) te kao protu otrov za određene opasne tvari. Visibaba je simbol dolaska proljeća, često uzgajana i u vrtovima i u posudama, a (pre)često se bere i u prirodi. Na sreću trgaju se cvijetovi. Dok lukovica mahom ostaje netaknuta i spremna za cvatnju iduće godine. Od davnina popularne u kulturi, visibabe su dobile i nevjerojatan broj kultivara: ljubitelja i fanatičnih skupljača visibaba i njihovih kultivara ima podosta; sami sebe nazivaju „galantofilima“.

LEGENDE I ZANIMLJIVOSTI:
• Danas se smatra da je čarobna biljka iz Homerove „Odiseje“ zapravo bila visibaba.
• Visibaba je svoje ime dobila vjerojatno jer podsjeća na pogrbljenu nonicu, bar tako legenda kaže. Usamljena starica živjela je u kolibici, na rubu sela. Cvijeće joj je bilo jedina radost i jedini prijatelj. Brinula se o njemu, ono je bujalo, no samoća i godine pogrbile su staricu. Jednog hladnog siječanjskog jutra izašla je pred svoju kolibicu, ali njezinog cvijeća više nije bilo, zatrpao ga je snijeg. Na mjestima gdje su na snijeg pale njezine suze, pojavili su se nježni cvjetići, pognuti poput nje...
• Tako je prema legendi visibaba postala simbol nade kada Adam i Eva istjerani iz raja prvi put su iskusili zimu i snijeg. Eva se rasplakala misleći da nikada vise neće osjetiti ljepotu i toplinu proljeća. Dok je plakala, jedan anđeo se sažalio nad njom i pretvorio sićušne pahuljice u nježne, bijele visibabe, dajući Adamu i Evi nadu da će se zima uskoro pretvoriti u proljeće.....
• U podnožju planine Klek, u selu Bjelsko neposredno uz cestu Ogulin - Jasenak, nalazi se jedinstvena samostojeća vapnenačka stijena u narodu poznata kao Visibaba. Visoka je 7 metara i kruškolikog je oblika koji se prema dnu sužava. Kamena gromada na krhkoj "nožici" zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1966. godine.
• Nacionalni park Sjeverni Velebit - Botanički rezervat "Visibaba" s nalazištem endemične hrvatske sibireje

SLIČNE VRSTE:
Visibabe su svakome poznate i teško ih je zamijeniti s ijednom drugom vrstom. Srodni su im drijemovci (Leucojum), vrtne narcise i sunovrati.