Deset najrjeđih cvjetova na svijetu
Kada je proljeće u punom jeku, niko ne može reći da svijet ne izgleda
prekrasno. Drveće ponovo lista, a samim tim dolazi i do cvjetanja svih
mogućih i nemogućih vrsta cvijeća. Leptiri i kolibri su svuda dok
namršteno raspoloženje izazvano zimom nestaje.
U sledećoj listi ćemo se osvrnuti na neke od prekrasnih cvjetova koje, nažalost, najvjerovatnije nikada nećete imati priliku vidjeti uživo. Ovo su veoma rijetki, ugroženi i, u nekim slučajevima, izumrli divlji cvjetovi. Razlog zbog kojeg im je pridodan epitet ‘rijetki’ je zbog toga što ljudi nemaju sposobnost da rade u savršenoj harmoniji sa prirodom.
Na primjer: ljudi izgrade branu, ta brana ne dopušta rijeci da slobodno teče što samim tim sprječava određenu vrstu riba ili žaba da se razmnožavaju, a to sprječava određenu vrstu ptica da nađu hranu, a to dovodi do pojave da se određena vrsta cvijeća ne može oprašiti što, na kraju, može dovesti do toga da ta vrsta cvijeća ili biljke izumre. Gradnjom te brane, ljudi su zapravo osudili na izumiranje tri vrste (riba, ptica, biljka), a u ljudskoj istoriji se ovakvih i sličnih stvari desilo na stotine.
Bez obzira šta se desilo da ove biljke postanu veoma rijetke, ukoliko budete imali priliku da vidite neku od ovih o kojima će u nastavku biti riječ – trebalo bi da slavite.
Vino žada je rijetki drveni čokot čije je prirodno stanište tropske prašume Filipina. Pripadnik je porodice mahunarki i usko je povezan sa crvenim pasuljem. Biljka ima cvjetove koji imaju oblik rakovskih kliješta koji rastu iz obješenih grozdova; grozdovi mogu biti dugi i do tri metra. Boja cvijeta varira od plavo – zelene do menta – zelene. Ova vrsta se veoma teško razmnožava i smatra se jednom od ugroženijih vrsta biljaka, a dijelom i zbog uništavanja njenog pripodnog staništa i smanjenja prirodnih oprašivača.
Ovaj fascinantni cvijet se može pronaći, uglavnom, u niskim tropskim prašumama Indonezije. Ovo je jedan od najrjeđih, najugroženijih i najvećih cvjetova na svijetu čiji prečnik može biti veći i od jednog metra. Opstanak Rafflesia-e u potpunosti zavisi od posebne vrste vinove loze koja se zove Tetrastigma. Obzirom da je Rafflesia parazitska biljka, bez korijena i listova, potrebna joj je druga biljka da bi preživjela. U njenom slučaju to je Tetrastigma. Ona je takođe i biljka strvinar što znači da ispušta nesnosan smrad pokvarenog mesa, kada procvjeta, što joj pomaže da privuče bube i druge insekte radi oprašivanja. Rafflesia cvjeta jednom godišnje, u vremenskom periodu između avgusta i oktobra, i cvijet živi samo dvije sedmice.
Ova vrsta rumenike je izuzetno rijetka i može se naći samo na visokim liticama Gibraltara. Svi botaničari van Gibraltara su početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, vjerovali da je ova vrsta izumrla, ali je Botaničko udruženje Gibraltara znalo da postoji još par primjeraka datog cvijeta. Nažalost, 1992. godine, svi tragovi o ovoj biljci su izgubljeni i zvanično je objavljeno da je vrsta izumrla. Ipak, 1994. godine, otkriven je jedan cvijet na litici na koju se veoma teško popeti i ova vrsta se ponovo ‘vratila u život’. Botaničari su nakon toga uspjeli da razmnože ovu vrstu, tako da se ona sada može naći i u Botaničkoj bašti Gibraltara kao i u Kraljevskoj botaničkoj bašti u Londonu.
Ovo drvo je dio porodice čajeva, ali je jedinstvena vrsta iz svog roda i jedna je od veoma rijetkih cvjetnica. Prirodno stanište ovog cvijeta je dolina rijeke Altamaha u Džordžiji, ali je istrijebljen iz prirode još početkom devetnaestog vijeka. Zapravo, za ovo prekrasno drvo se još uvijek zna zahvaljujući porodici Bartram, strastvenim hortikulturistima, koji su razmnožili drvo prije nego što je izumrlo u prirodi. Ovo drvo, koje ima mirisne bijele cvjetove i lišće koje u jesen poprima svijetlo crvenu boju, danas služi i kao ukrasna biljka. Svi primjerci ovog drveta, koji se mogu danas naći, potiču od rasploda koji je napravila porodica Bertram.
Ovaj lijepi cvijet je klasifikovan kao iznimno rijedak još 1884. godine. Vjeruje se da je u potpunosti istrijebljen u prirodi, ali postoji vjerovatnoća da je još par cvjetova ipak preživjelo. Prirodno stanište ovog predivnog cvijeta su Kanarska ostrva i vjeruje se da su njegovo oprašivanje vršile ptice medosasi koje su već odavno izumrla vrsta na Kanarskim ostrvima. Ovo bi zapravo moglo objasniti zašto je cvijet nestao sa Kanara. Eksperimentima se pokušalo doći do novih oprašivača, s nadom da se ovaj cvijet ponovo vrati u svoje prirodno stanište, ali, nažalost, eksperimenti nisu uspjeli. Ipak, Papigin kljun je kultivisan i hortikulturisti ga prodaju što znači da čak možete i da kupite ovaj prekrasni cvijet.
Ovo je vrsta Kosmosa čije boje variraju od tamno crvene do braon i njegovo prirodno stanište je Meksiko. Nažalost, istrijebljen je iz svog prirodnog staništa prije stotinu godina. Vrsta je još uvijek u životu, ali kao neplodni klon i kao takva je stvorena 1902. godine biljnim razmnožavanjem. Cvijet je tamno crvene do braon boje i prečnik mu je između tri i četiri centimetra. Tokom ljeta, cvijet pušta slatkasti, vanila, miris (isti miris imaju pojedine vrste kafe i kakaoa) što ga čini odličnim kandidatom za ukrasnu biljku.
Ovo je krajnje rijetka vrsta drveta koja se može naći samo na Havajima. Otkriveno je 1860. godine. Pokazalo se da je drvo jako teško za razmnožiti i, 1950. godine, nakon što je i zadnja sadnica uginula, vjerovalo se da je drvo izumrlo kao biljna vrsta. Međutim, 1970. godine je pronađena jedna sadnica koja je uništena u požaru 1978. godine. Srećom, spašena je jedna grana od te zadnje sadnice koja je nakalemljena na dvadeset tri sadnice koje i danas egzistiraju i nalaze se na različitim destinacijama na Havajskim ostrvima. Kokai je maleno drvo koje naraste i do deset metara u visinu. Njegov najljepši atribut su, svakako, stotine cvjetova crvene boje koji cvjetaju svake godine. Prava je šteta što je ovo drvo tako rijetko i ne baš puno ljudi će imati priliku da ga vidi.
Ovo je ekstremno rijetka vrsta divlje orhideje koja se može naći u Evropi. Jedini primjerak ovog cvijeta koji se može naći u Velikoj Britaniji nalazi se na jednom golf terenu i pod budnom je zaštitom policije još od 1917. godine. Jedna sadnica se može prodati za oko pet hiljada dolara što je veoma šokantno, jer se radi o biljci koja se veoma teško razmnožava. Postoji veliki broj tipova Gospine papučice i mnoge od njih su veoma rijetke. Tip o kojem upravo pričamo ima dva žuta prašnika sa crvenim tačkama. Usna cvijeta je u obliku papučice i duga je tri do četiri centimetra i tek je neznatno kraća od četiri purpurnosmeđa listića perijanta. Zanimljivo je da se ovaj prekrasni cvijet može pronaći i u Srbiji, na Suvoj planini.
Duh orhideja je fascinantna, rijetka biljka kojoj se predviđa izumiranje u posljednjih dvadeset godina. Biljka je veoma rijetka, jer je skoro nemoguće razmnožiti je. Ona nema listove, ne zavisi od fotosinteze i ne proizvodi sama sebi hranu. Potrebna joj je posebna vrsta gljivica koja je u bliskom kontaktu sa njenim sistemom korijenja i na taj način se hrani. Duh orhideja može preživjeti pod zemljom nekoliko godina, bez pokazivanja bilo kakvih vanjskih znakova, a cvjetaće samo onda kada su svi uslovi optimalni. Ovo objašnjava zašto neki su neki entuzijasti godinama u potrazi za ovim prekrasnim cvijetom.
Ovo je, najvjerovatnije, najrjeđa cvjetnica na svijetu i za sada se zna da postoje samo dva primjerka iste. Jedan se nalazi na Novom Zelandu, a drugi u Velikoj Britaniji. Biljku je iz Kine donio, u Veliku Britaniju, John Middlemist (po njemu je biljka i dobila naziv) 1804. godine. Od tada je ova biljka izbrisana sa prostora Kine. Biljka je u Britaniji ostala neplodna i tek je u skorije vrijema počela da cvjeta. Cvijet je, nasuprot svom nazivu, svijetlo roze boje i liči na ružu. Vjeruje se da postoji veoma velika mogućnost da se ova vrsta cvijeća i dan danas nalazi u baštama nekih ljudi, a da oni ni ne znaju o kojem je cvijeću zapravo riječ – sam John Middlemist je vršio prodaju ovog cvijeća.
U sledećoj listi ćemo se osvrnuti na neke od prekrasnih cvjetova koje, nažalost, najvjerovatnije nikada nećete imati priliku vidjeti uživo. Ovo su veoma rijetki, ugroženi i, u nekim slučajevima, izumrli divlji cvjetovi. Razlog zbog kojeg im je pridodan epitet ‘rijetki’ je zbog toga što ljudi nemaju sposobnost da rade u savršenoj harmoniji sa prirodom.
Na primjer: ljudi izgrade branu, ta brana ne dopušta rijeci da slobodno teče što samim tim sprječava određenu vrstu riba ili žaba da se razmnožavaju, a to sprječava određenu vrstu ptica da nađu hranu, a to dovodi do pojave da se određena vrsta cvijeća ne može oprašiti što, na kraju, može dovesti do toga da ta vrsta cvijeća ili biljke izumre. Gradnjom te brane, ljudi su zapravo osudili na izumiranje tri vrste (riba, ptica, biljka), a u ljudskoj istoriji se ovakvih i sličnih stvari desilo na stotine.
Bez obzira šta se desilo da ove biljke postanu veoma rijetke, ukoliko budete imali priliku da vidite neku od ovih o kojima će u nastavku biti riječ – trebalo bi da slavite.
10. Vino žada (Strongylodon macrobotrys)
Vino žada je rijetki drveni čokot čije je prirodno stanište tropske prašume Filipina. Pripadnik je porodice mahunarki i usko je povezan sa crvenim pasuljem. Biljka ima cvjetove koji imaju oblik rakovskih kliješta koji rastu iz obješenih grozdova; grozdovi mogu biti dugi i do tri metra. Boja cvijeta varira od plavo – zelene do menta – zelene. Ova vrsta se veoma teško razmnožava i smatra se jednom od ugroženijih vrsta biljaka, a dijelom i zbog uništavanja njenog pripodnog staništa i smanjenja prirodnih oprašivača.
9. Cvijet lešina (Rafflesia arnoldii)
Ovaj fascinantni cvijet se može pronaći, uglavnom, u niskim tropskim prašumama Indonezije. Ovo je jedan od najrjeđih, najugroženijih i najvećih cvjetova na svijetu čiji prečnik može biti veći i od jednog metra. Opstanak Rafflesia-e u potpunosti zavisi od posebne vrste vinove loze koja se zove Tetrastigma. Obzirom da je Rafflesia parazitska biljka, bez korijena i listova, potrebna joj je druga biljka da bi preživjela. U njenom slučaju to je Tetrastigma. Ona je takođe i biljka strvinar što znači da ispušta nesnosan smrad pokvarenog mesa, kada procvjeta, što joj pomaže da privuče bube i druge insekte radi oprašivanja. Rafflesia cvjeta jednom godišnje, u vremenskom periodu između avgusta i oktobra, i cvijet živi samo dvije sedmice.
8. Gibraltarska rumenika (Silene tomentosa)
Ova vrsta rumenike je izuzetno rijetka i može se naći samo na visokim liticama Gibraltara. Svi botaničari van Gibraltara su početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, vjerovali da je ova vrsta izumrla, ali je Botaničko udruženje Gibraltara znalo da postoji još par primjeraka datog cvijeta. Nažalost, 1992. godine, svi tragovi o ovoj biljci su izgubljeni i zvanično je objavljeno da je vrsta izumrla. Ipak, 1994. godine, otkriven je jedan cvijet na litici na koju se veoma teško popeti i ova vrsta se ponovo ‘vratila u život’. Botaničari su nakon toga uspjeli da razmnože ovu vrstu, tako da se ona sada može naći i u Botaničkoj bašti Gibraltara kao i u Kraljevskoj botaničkoj bašti u Londonu.
7. Frenklinovo drvo (Franklinia alatamaha)
Ovo drvo je dio porodice čajeva, ali je jedinstvena vrsta iz svog roda i jedna je od veoma rijetkih cvjetnica. Prirodno stanište ovog cvijeta je dolina rijeke Altamaha u Džordžiji, ali je istrijebljen iz prirode još početkom devetnaestog vijeka. Zapravo, za ovo prekrasno drvo se još uvijek zna zahvaljujući porodici Bartram, strastvenim hortikulturistima, koji su razmnožili drvo prije nego što je izumrlo u prirodi. Ovo drvo, koje ima mirisne bijele cvjetove i lišće koje u jesen poprima svijetlo crvenu boju, danas služi i kao ukrasna biljka. Svi primjerci ovog drveta, koji se mogu danas naći, potiču od rasploda koji je napravila porodica Bertram.
6. Papigin kljun (Lotus berthelotii)
Ovaj lijepi cvijet je klasifikovan kao iznimno rijedak još 1884. godine. Vjeruje se da je u potpunosti istrijebljen u prirodi, ali postoji vjerovatnoća da je još par cvjetova ipak preživjelo. Prirodno stanište ovog predivnog cvijeta su Kanarska ostrva i vjeruje se da su njegovo oprašivanje vršile ptice medosasi koje su već odavno izumrla vrsta na Kanarskim ostrvima. Ovo bi zapravo moglo objasniti zašto je cvijet nestao sa Kanara. Eksperimentima se pokušalo doći do novih oprašivača, s nadom da se ovaj cvijet ponovo vrati u svoje prirodno stanište, ali, nažalost, eksperimenti nisu uspjeli. Ipak, Papigin kljun je kultivisan i hortikulturisti ga prodaju što znači da čak možete i da kupite ovaj prekrasni cvijet.
5. Čokoladni kosmos (Cosmos atrosanguineus)
Ovo je vrsta Kosmosa čije boje variraju od tamno crvene do braon i njegovo prirodno stanište je Meksiko. Nažalost, istrijebljen je iz svog prirodnog staništa prije stotinu godina. Vrsta je još uvijek u životu, ali kao neplodni klon i kao takva je stvorena 1902. godine biljnim razmnožavanjem. Cvijet je tamno crvene do braon boje i prečnik mu je između tri i četiri centimetra. Tokom ljeta, cvijet pušta slatkasti, vanila, miris (isti miris imaju pojedine vrste kafe i kakaoa) što ga čini odličnim kandidatom za ukrasnu biljku.
4. Kokio (Kokai cookei)
Ovo je krajnje rijetka vrsta drveta koja se može naći samo na Havajima. Otkriveno je 1860. godine. Pokazalo se da je drvo jako teško za razmnožiti i, 1950. godine, nakon što je i zadnja sadnica uginula, vjerovalo se da je drvo izumrlo kao biljna vrsta. Međutim, 1970. godine je pronađena jedna sadnica koja je uništena u požaru 1978. godine. Srećom, spašena je jedna grana od te zadnje sadnice koja je nakalemljena na dvadeset tri sadnice koje i danas egzistiraju i nalaze se na različitim destinacijama na Havajskim ostrvima. Kokai je maleno drvo koje naraste i do deset metara u visinu. Njegov najljepši atribut su, svakako, stotine cvjetova crvene boje koji cvjetaju svake godine. Prava je šteta što je ovo drvo tako rijetko i ne baš puno ljudi će imati priliku da ga vidi.
3. Gospina papučica (Cypripedium calceolus)
Ovo je ekstremno rijetka vrsta divlje orhideje koja se može naći u Evropi. Jedini primjerak ovog cvijeta koji se može naći u Velikoj Britaniji nalazi se na jednom golf terenu i pod budnom je zaštitom policije još od 1917. godine. Jedna sadnica se može prodati za oko pet hiljada dolara što je veoma šokantno, jer se radi o biljci koja se veoma teško razmnožava. Postoji veliki broj tipova Gospine papučice i mnoge od njih su veoma rijetke. Tip o kojem upravo pričamo ima dva žuta prašnika sa crvenim tačkama. Usna cvijeta je u obliku papučice i duga je tri do četiri centimetra i tek je neznatno kraća od četiri purpurnosmeđa listića perijanta. Zanimljivo je da se ovaj prekrasni cvijet može pronaći i u Srbiji, na Suvoj planini.
2. Duh orhideja (Epipogium aphyllum)
Duh orhideja je fascinantna, rijetka biljka kojoj se predviđa izumiranje u posljednjih dvadeset godina. Biljka je veoma rijetka, jer je skoro nemoguće razmnožiti je. Ona nema listove, ne zavisi od fotosinteze i ne proizvodi sama sebi hranu. Potrebna joj je posebna vrsta gljivica koja je u bliskom kontaktu sa njenim sistemom korijenja i na taj način se hrani. Duh orhideja može preživjeti pod zemljom nekoliko godina, bez pokazivanja bilo kakvih vanjskih znakova, a cvjetaće samo onda kada su svi uslovi optimalni. Ovo objašnjava zašto neki su neki entuzijasti godinama u potrazi za ovim prekrasnim cvijetom.
1. Middlemistova crvena kamelija (Middlemist camellia)
Ovo je, najvjerovatnije, najrjeđa cvjetnica na svijetu i za sada se zna da postoje samo dva primjerka iste. Jedan se nalazi na Novom Zelandu, a drugi u Velikoj Britaniji. Biljku je iz Kine donio, u Veliku Britaniju, John Middlemist (po njemu je biljka i dobila naziv) 1804. godine. Od tada je ova biljka izbrisana sa prostora Kine. Biljka je u Britaniji ostala neplodna i tek je u skorije vrijema počela da cvjeta. Cvijet je, nasuprot svom nazivu, svijetlo roze boje i liči na ružu. Vjeruje se da postoji veoma velika mogućnost da se ova vrsta cvijeća i dan danas nalazi u baštama nekih ljudi, a da oni ni ne znaju o kojem je cvijeću zapravo riječ – sam John Middlemist je vršio prodaju ovog cvijeća.
