Azaleja - prekrasna ali otrovna
1910. godine uvezena iz Japana, ali se je u ono vrijeme sve što je potjecalo s Dalekog istoka nazivalo indijskim.
Azaleje su tokom II svjetskog rata i nakon njega potpuno nestale iz naših prodavaonica cvijeća i iz naših domova. Razlog torne je uglavnom činjenica što su se ta lijapa mala cvatiuća drvca uvozila iz Holandije i Belgije gdje se uzgajaju u specijaliziranun vrtlarijama. Posipješivaine azaleje cvale su već u XII mjesecu, ali inormalno cvatu od 1-III mjeseca.
Općenito je mišljenje da je azaleju vrlo
teško održati tako da joj svi pupovi procvatu, a uspjeti da procvate i
slijedeće godine smatra se pravom rijetkošću. Istina je, da je uzgoj
azaleja nešto kompliciraniji od svih dosada spomenutih sobnih biljaka,
ali baš uspjeh u uzgoju ovakve biljke predstavlja za ljubitelja pravo
veselje. Budući da će se azaleje vjerojatno opet kod nas pojaviti u
većem broju, moći će ih svaki uzgajivač, ako ne održati kroz više
godina, onda bar uspješno očuvati tokom jedne cvatnje.
Azaleju obično dobijemo ili nabavimo u
početku cvatnje ili u pumom cvatu. Ako biljika nije u punom cvatu, treba
je držati u sobi u kojoj se ne loži, u blizimi prozora. Kad se pupovi
otvore, ili ako je biljka u punom cvatu, možemo je držati u loženoj sobi
na svijetlom mjestu, ali ne izloženu direktnom suncu, koje i u zimskim
(veljača) i prvim proljetnim mjesecima (ožujak) kroz staklo često snažno
zagrije. Biljke treba zaštititi od propuha i velikiih razlika u
temperaturi. Ocvale cvjetove treba redovito uklanjati da se biljka ne
troši stvaranjem nepotrebnog sjemena. Isto tako treba oprezno uklanjati
sve postrane izboje za vrijeme. cvatnje, jer inače lišće poćne opadati.
Tek kada biljka ocvate, dopuštamo da se razviju mladi izboji.
Azaleja je biljka koja ne podnosi vapneno tlo, vapneno gnojivo i tvrdu,
vapnom bogatu vodu. 0 tom moramo uvijek voditi računa. Kod presađivanja,
koje je potrebno obaviti tek svake 2-3 godine, najbolje je da uzmemo
zemlju kod vrtlara. Zemlja treba da se sastoji od grube listovače,
treseta, grubog pijeska i nešto rasprhlog gnoja. Takvu zemlju ce nam
vrtlarski strtuonjak najbolje sastaviti. Treba paziti da se zemlja kod
presađivanja u loncu dobro nabije, da ne zaostanu međuprostori u kojima
korijenje trune. Presađuje se nakon cvatnje.
Azaleje smijemo zalijevati i prskati
samo mekom vodom, najbolje kišnicom ili snježnicom (otopljeni snijeg).
Biljka uvijek mora biti vlažna, ali ne smijemo zemlju u loncu pretvoriti
u blato. Ako nam se desi da se, usprkos svoj pažnji, biljka zasuši, pa
nam voda samo protječe kroz lonac a ne ovlažuje zemlju, moramo ako nije
suviše kasno, biljku zajedno s loncem staviti u veću posudu s mlakom
vodom (15° C). Tako je ostavimo 2-3 sata, a svakako sve dok se iz
cvjetnog lonca ne prestanu dizati zračni mjehurići. Ako azaleju ne
zalijevamo pravilno ili ako je voda pretvrda, redovito će nam lišće
otpasti a biljka uginuti.
Ocvale biljke premjestimo u hladnu sobu.
Krajem mjeseca svibnja treba je s loncem ukopati u vrt ili na balkonu u
sandučić sa zemljom. Svakodnevno se bar 2-3 puta prska mekom vodom i
redovito zalijeva. Svakih 14 dana treba je nadohranjivati
blagim rastvorom od l/2-1 g kombiniranog gnojiva bez vapna na 1 lit
vode. Gnoji se do kraja srpnja samo kiselim gnojivam, koje uz dušik
sadrži kalij i fosfor. Fosfor je potreban za razvitak pupova i cvjetova.
Do konca lipnja prikraćuju se izboji i nekoliko puta na 4-5 listića.
Ljeti biljke morajiu imati bujnu tamnozelenu i krošnju.
U jesen, prije prvog mraza, unese se
azaleja u sobu na svijetlo, zračno i prohladno mjesto. Nikad je ne
smijemo prije cvatnje smjestiti u loženu sobu, jer u tom slučaju odbaci
lišće. Ima raznih sorta azaleja prema dobi cvatnje i boji, te veličini
cvijeta. Najčešće su ružičaste, bijele i crvene sorte.
Premda uzgoj ove biljke iziskuje mnogo
truda, ipak će nam prirediti naročito veselje uspijemo li da nam naša
azaleja cvate 2-3 godine redom, pa čak ako cvijet i ne bude tako obilan
kao kod vrtlara.
